Dubravka Vuković

Kad je još prije 10-ak godina, svojim čvrstim i visokim korakom, do koljena zakoračila u punu kantu bijelog „Jupola“ kojim su majstori – „moleri“ krečili naše prostorije, bilo je vidljivo da je žena od akcije, koju nikakve prepreke, ni nikakve boje, ne mogu zaustaviti. „Moleri“ su tada, zamirući od smijeha, završili svoj posao i donijeli osvježenje u naše prostorije, kao što je i ona kasnije donijela osvježenje u naše poslovanje (malo šmajhlanja – op.a.) . Šefica ima jako dobre organizatorske sposobnosti, a u nama najdraže ubrajamo kolektivne odlaske u „Stari grad“ na kavu. Pitanje tipa: „Jel' Duda tu negdje?“ sasvim je suvišno, jer ako u zraku osjetite „Kenzo Jungle“ onda je jasno da je tu! Ili je bila unazad par sati! Koračajući pjesmom kroz život bio bi njen stil, za što, naravno, treba puno dobrih pjesama i puno dobrih cipela. Vjerojatno zbog toga nismo sigurni ima li Radio Ogulin više pjesama -ili Duda cipela?!

Nebojša Magdić

Što je Pariz bez Eiffelovog tornja? Što je London bez Big Bena? E pa, tako MI nismo MI, bez već dugi niz godina  dobro poznatog Nebojše Magdića, ipak najbolje poznatog kao Nešo. Svakom vjernom slušatelju Radio Ogulina o ovoj osobi ne treba puno govoriti niti prepričavati, mislimo da je svoj status dobrog novinara već odavno zaslužio. A za sve naše nove slušatelje imamo reći samo ovo: I ako ga niste do sada nikada čuli, vjerujemo da ćete ga i bez našeg prepričavanja njegove osobnosti i rada sigurno prepoznati. Crvene „starke“ čak i zimi po ledu i snijegu, karirana košuljica i hlače koje mu je sašila punica…To je Nešo!

Josip Drenšek

Iako od 17. ožujka i službeno penzić, Joža je bio i ostao sumoreplovac sa našeg broda „Malo vitra – puno zabave“
Zbog njega je svaki dan bio "Dobar dan". Barem u dijelu od dvanaest do podn…pardon do četrnaest. Slušatelji su s nestrpljenjem  slušali razgovore (pozdrav Sokoliću i Kneževički ma gdje bili), zatim pozdrave Siniću, Pišti i svim sajmarima,  te "pocupkivali" u ritmu domaćih lakih i veselih nota. Slušateljice su, k'o po zapovijedi,  ostavljale sve što su imale u rukama i hvatale  olovke da zapišu kuhinjske recepte, sve onako zajapurene od kuhanja, ali i pusa koje su im svakodnevno upućivane. Uz pripremu svoje emisije, te vijesti za svakodnevne informativne blokove, naš  Joža uvijek nađe vremena i za kavicu, muške razgovore o nogometu i Hajduku, te za pogled preko naočala u šarene čarape iz susjedstva. I kaj ćeš više?

Nenad Višnjić

Naš Nenči,  poznatiji pod nadimkom „evo me za minuticu“, krasi program u tehničkom vodstvu, šetajući se od miks pulta do pomoćne režije. Kod našeg Nenčija ništa nije nepoznanica, pogotovo ako trebate savjet po tehničkom pitanju. Montiranje, miksanje, pa čak i  traženje i pronalazak kućnih ljubimaca…ma,  sve to naš Nenči zna i prepozna!!!
Zaboravili ste neke pjesme od Gibonnija i Simply Reda? Ne brinite.. slušajte naš program tijekom radnog tjedna svaki dan od 11 do 16 sati i sigurno ćete se uz Nenčija prisjetiti nekih zaboravljenih pjesama…A ni ljubitelji dalmatinskih klapa i hitova iz 80-ih i 90-ih,  također uz Nenčija neće ostati  „kratkih rukava“…  Ma, sve u svemu.. naš Nenči je ZAKON.

Goran Crnković

Naš Goran, ili „ onaj koji budi“,  sa vama je u našem programu od samoga jutra. Bila zima, poledica, suša ili kiša, svako jutro zajedno sa Goranom možete uživati uz prvu jutarnju kavicu. Za kavopije i onu drugu, a možda i treću. Zanimaju vas servisne informacije? Policijska izvješća? Komentiranje događaja koji su se dogodili taj dan i otišli u povijest, a vi ih niste uspjeli negdje čuti? Kako su vam zvijezde naklonjene taj dan i da li ćete trebati kišobran ili slojevito oblačenje prije izlaska iz kuće? Ma, sve to naš Gogi ima u malom prstu. Naša prva jutarnja nit vodilja je upravo on  i uz njega vam svako jutro može postati puno podnošljivije, energičnije i zanimljivije.  Jer znate kako se kaže- po jutru se dan poznaje.. .. A mi mislimo da nema boljega načina nego da prepoznate dan sa jutarnjim programom uz Gorana Crnkovića. Jer zna on svašta, čak gata i iz graha…ali samo ako je stvarno potrebno…  (većinom ove SF događaje sa društvene nacionalne scene.

Martina Sušanj

Za tango na mjesečini uvijek je potrebno dvoje, tako i naš svakodnevni jutarnji program „začinimo“ sa Martinom, našim ženskim slavujem, koji vjerno u jutarnjem programu opjevava „back up“ vokale našem Goranu i jutarnji program zajedno sa njim učini dobrim buđenjem za sve one koje vole ostati u krevetu još „minutu, dvije“ nakon što je alarm već odzvonio. Kod naše Martine nema zime, pa čak ni kada na minus 3 ide samo za vas provjeriti što se nudi i po kojoj cijeni, na ogulinskoj tržnici.

Dubravko Dragičević

Kako naš poznati hrvatski pjevač Miroslav Škoro pjeva u svojoj pjesmi: od Požege do Županje sve do Vukovara, nema nigdje ovakvih bećara… tako ćemo i mi, al po našem lokal patriotskom pjevati: od Ogulina do Oštarija,  sve do Jospidola, nema nama što je ovaj lola...Poznatiji pod nadimkom Dube, svojom autorskom emisijom „Ajmo laganini“ doveo je popodnevni program Radio Ogulina do onoga što se mora i što je dobro poslušati. U većini ogulinskih domova u zimsko, jesensko, proljetno ili ljetno vrijeme "Ajmo laganini" dopire do vas. Priznali to ili ne. A tek emisija „Reci da“! Tu slobodno možemo reći : subotom od 13 do 15 sati  svi su ludi za Dubom! Jer jedan je Dube. A mi ga hvala Bogu imamo.

Ivan Blašković

Kako mi to znamo često reći u eteru popodnevnog programa: bez njega ovoga svega ne bi bilo jer ne znamo raditi za miks pultom i u tehnici, onda mislimo na našega „malog od tehnike“, u širim internetskim krugovima poznatog pod pseudenimom Ewan. Odrastajući od malih nogu sa velikim zanimanjem za glazbu i dj-ingom, Ivan u naš eter unosi moderne zvukove i  nove tehničke dodatke montiranju pa i samoj  glazbi ( koje su većinom poznate samo njemu), te naš program uz njegovo tehničko vodstvo većinom spada u ono „ od igle do lokomotive“. Ma pravi je, nema što!

Darko Pribanić - Koza

Da se dobivaju medalje za dugoročnog sportskog suradnika, Koza bi bio naš olimpijski pobjednik, koji bi se od starih grčkih olimpijaca razlikovao samo po olimpijskim vijencu. Naime, stari  olimpijski pobjednici dobivali su vijenac od lovorovog lišća, dok bi našem Darku više pristajao onaj od lišća loze. Pokušali smo, ali se nismo uspjeli sjetiti od kada on zapravo donosi sportske vijesti na naš radio,  pa pretpostavljamo da je to oduvijek. Ne znamo kako je dobio nadimak Koza, ali znamo da mu sasvim odgovara, a i rimuje se s gore spomenutom lozom. Osim uobičajenih sportova, Darac se sa zadovoljstvom bavi i olimpijskim disciplinama poput kotletike, kriglanja i skoka s vodkom. Ako znate nekog tko je bio na više domjenaka od njega, javite nam!

Jadran Turkalj

Svake druge subote od 10:30 do 12:00 Jadran u eteru radio Ogulina uglavno vedri u jednako vedroj emisiji "S Jadranom vedro" (na Jadranu od 8 do 13, ha, ha...).

U to vrijeme on će vam malo zapjevati, ispričati vic kako samo  on to zna, te ugostiti Kozu trudeći se da pred njim sakrije „sok od naranče“. Prijavio se Jadran i na Doru, al mu pjesma nije prošla, pa ćemo mi objaviti refren  iz pjesme „Jadranov bećarac“:

Majko moja mila stara
Samo sanjam konobara
Konjak, vinjak, pelin, loza
To je moja dijagnoza
Stajanje za šankovima
To je moja teretana
A kad padnem ne dižem se
Po tri noći i tri dana.

Ivica Hripko

„Drage Ogulinke i Ogulinci - idemo ispočetka“ – tako nekako počinje svaka Hripkoteka, naša radijska kolumna koju piše i izgovara Ogulinac, povratnik s privremenog rada u metropoli, Ivica Hripko.
Na osebujan način ogulinskim dijalektom na glas razmišlja o globalnom zatopljenju, kiseljenju zelja, pametnim kućama, "iznutricama" u Juli, a ponekad i o Marici. Zahvaljujući svom sadašnjem stilu života koji opisuje stihom: „Ja sam Ivica Hripko što je nekad žene pipko, a sad mu se neda - pa ih samo gleda“  naš Hripko pronalazi dovoljno vremena za „solo kiseljenje“ u našem pomoćnom mini studiju, snimajući. Kako zvuči ta „sarma“ slušajte nedjeljom od 8,30. Ako se se ne zaboravimo sjetiti! Mislimo, pustiti je.

Ivana Mamula

Kad je još kao osnovnoškolka počela dolaziti na radio već je bila nezaustavljiva. U pričanju! Ponovno nam je došla kao studentica. Nešto veća, šira i starija, ali jednako brbljava. Da smo plaćeni po izgovorenoj riječi, ona bi bila bogatija od Bill Gatesa i Dikana zajedno. Dolazila je u zimska jutra u jutarnji program uspuhana, pospana i crvenih obraza poput djevojaka koje za Oktrober festa raznose ogromne krigle piva. Kratko „Ej“ umjesto pozdrava i uzrečica „j…..no“ koja je značila da je vani stvarno hladno. No, brzo bi se „dobila“ i lavina riječi bi krenula…
I dok na nekim drugim radijima kukuriče pijevac, na našem svakog jutra cvrkuće naša „papagajka“ :“Dobroo jutrooo!“